Loader Image

ZNAČAJ PRAVOVREMENOG RADA NA RAZVOJU MOZGA U NAJRANIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI

Poštovani roditelji,

tema ovog bloga imaće za cilj ukazati na ZNAČAJ PRAVOVREMENOG RADA NA RAZVOJ MOZGA U NAJRANIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI.

Mnoga istraživanja ljudskog mozga upućuju na značajan period početnih koraka razvojnog puta, kao i razvoj mozga u prve tri godine života. Već smo govorili o tome da je, do treće godine života, psihološki razvoj mozga završen već sa 85%, a misaona sposobnost i sposobnost učenja sa 60% do četvrte  godine života. Jezička vještina stiče se još i ranije – prije samog razumijevanja riječi, što znači da čitav ljudski život, u pogledu spoznajnih i misaonih sposobnosti, dominantno zavisi od razvoja ljudskog mozga u najranijem životnom dobu.

Istraživanja govore da mozak prije rođenja stvori više od 1000 sinaptičkih veza, tačnije dvostruko više nego što bi mozgu ikada moglo zatrebati. Proces eksplozivnog stvaranja veza u mozgu završava oko 6. godine, nakon čega mozak počinje eliminaciju neiskorištenih veza, koja traje do 14. godine, kada mozak uglavnom postaje zaokružena cjelina.

Zašto to govorimo? Istraživanja u svijetu, a i na našim prostorima pokazuju izrazitu zavisnost kvalitetnog vaspitanja u najranijem životnom dobu, sa njihovim misaonim i društvenim sposobnostima, zatim uspjehom u školi i sl. U tom najvažnijem razdoblju, najčešće niko nema onoliko vremena za dijete koliko je njemu potrebno. Govor, misaona aktivnost, psihološka i emocionalna sposobnost, vjerovanje i samouvjerenost djeteta, način komunikacije sa drugima, način razumijevanja drugoga – odgovori su djeteta na signale onoga ko ga vaspitava (roditelji, bake, tete).

Mnoga istraživanja pokazuju izrazitu zavisnost kvalitetnog vaspitanja djeteta u najranijoj dobi. Današnja vjerovanja roditelja, vaspitača i istraživača da djeca ne mogu shvatiti specifične riječi dok ne budu starija od 2 godine, opovrgnuta su najnovijim istraživanjima objavljenim s University of Readingin Reading. Pokazalo se da djeca mlađa od  godinu dana razumiju i određene riječi koje nisu povezane sa svakodnevnim životom. To istraživanje rezultiralo je porukom roditeljima da djeci pričaju odmah po rođenju – jer za razumijevanje novih riječi ne postoji donja granica.

O značaju pravovremenog edukativno-stimulativnog ranog učenja iznosimo podatak istraživanja  u SAD-u u kojem je slučajnim uzorkom odabrano 127 mališana u dobi od 3-4 godine na kojima je primijenjen kvalitetniji program predškolskog vaspitanja, baziran na  intelektualnom i društvenom razvoju. Ciljna  grupa je praćena do svoje 27. godine i napravljeno je poređenje sa onima koji nisu bili obuhvaćeni specifičnim programom rada. Dio rezultata te studije prikazujemo u tablici:

 

Sadašnja analiza stanja vaspitanja i ranog učenja djece predškolske dobi rezultat je sljedećih faktora:

 

  • S obzirom na mladost roditelja, koji najčešće nisu dovoljno situirani, da bi obezbijedili egzistenciju, nemaju dovoljno vremena ni strpljenja da se posvete djeci;
  • U slučaju da roditelji imaju više vremena i strpljenja za odgoj djece, često nisu dovoljno edukovani za tako važan i složen vaspitno-obrazovni korak, već to često rade po svom nahođenju;
  • Tzv. baka-servis, koji je često velika pomoć mladim roditeljima, u velikom broj slučajeva odnosi se samo na čuvanje, sa vrlo slabim naglaskom na vaspitanje i stimulativno rano učenje.
  • U predškolskim ustanovama, kao što su jaslice i vrtići, vlada veliko šarenilo u smislu primjerene adekvatnosti vaspitanja i obrazovanja shodno pojedincu, ne samo od ustanove do ustanove, nego od skupine do skupine djece unutar iste ustanove, kao i od vaspitača do vaspitača.

 

 

Iz gore navedenog trebamo da postavimo sebi pitanje -ko je danas primarno odgovoran za sadašnju analizu vaspitanja i ranog učenja djece? Da li su to ulica, roditelj, vaspitna ustanova, škola, struka ili profesionalci? Cilj ovoga teksta jeste pobuđivanje svijesti svih onih koji su odgovorni za poboljšanje stanja u društvu po pitanju pravovremenog razvoja ljudskog mozga kod djeteta u najranijem životnom dobu (roditelj, baka-servis, teta).

Dijete uči od svoje okoline. Pričajmo sa njima, igrajmo se, posvetimo im pažnju u svim njihovim aspektima razvoja, kako bi pridonijeli poboljšanju mentalnog zdravlja djece, naših (Vaših) mališana, stubova budućeg društva, za opštu dobit.Zapitajmo se ko je odgovoran za stepen njihovog mentalnog razvoja? Niko drugi nego – mi sami!

 

Da razmišljamo o tome, svako dobro želi,

Teta-Čuvalica.com