Prije nego što se odlučite da svome mališanu poklonite PSA morate da znate sljedeće da je to vaš najbolji prijatelj i da će godinama doći vrijeme da ga izgubite…Jutros nas je i napustio…
Kažu da je pas najbolji čovjekov prijatelj…Jeste! Vjerni prijatelj! On je tu kada vam je utjeha najpotrebnija, kada ste tužni tu je da vam mašući svojim repićem sakrije suzu koju ste željelji pustiti…da bude vragolast ali ipak pokoran, ljut ali zadovoljan.
On je istinski domaćin koji će vam uvijek otvoriti vrata svoga doma.
Ono što svaki roditelj treba da zna da je odrastanje mališana sa njim neprocjenjivo blago, pas i dijete u zajedničkom kućanstvu sa zapravo dobitna kombinacija.Psi su blagotovorni za mentalno ali i fizičko zdravlje djece. Dokazano je da mališani koji odrastaju uz psa uglavnom ne pate od alergija, kožnih ekcema u kasnijem dobu, ali ih i krznati prijatelj uči kako biti odgovoran, samostalan, privržen i voljeti drugo živo biće jer maženje psa kod djeteta smanjuje stres.Odrastanje djeteta sa psom ima mnogo prednosti, od razvijanja emaptije, učenja odgovornosti, dijeljenja, pokazivanja ljubavi pa sve do terapijskih učinaka kod oboljele djece.
U porodici Tete-Čuvalice je prije 12 godina iz azila došao jedan mali mješanac…taj čupavi narandžasto-bijeli prijatelj četvoronožac, Laki. Bio je ispunjen pažnjom i ljubavlju. Volio je da se mazi ali je bio poslušan pas. Tokom posljednjih godina bolovao je od epilepsije i edema pluća. Uz posvećenost porodice, prvoklasnu njegu, ljekove koji su se teško mogli legalno nabaviti na tržištu, djelovao je kao da mu sve to ne pada teško.Zapravo izgledao je srećno…i bio je srećan! Da psi mogu da govore sigurno bi nas riječima utješio:
“Čoveče moj, vidim da plačeš jer je došlo vrijeme mog odlaska. Nemoj, molim te. Hoću da ti objasnim nekoliko stvari. Ti si tužan, jer me nema, a ja sam presrećan, jer sam te sreo. Koliko ovakvih kao ja umire dnevno, a da ne upoznaju nekog posebnog?
Životinje često požive dugo samo zahvaljujući sreći! Samo mi odbačeni znamo šta je hladnoća, žeđ, opasnost, glad. Moramo da se pobrinemo kako pronaći nešto za jelo, gde ćemo provesti noć ušuškano i bezbjedno. Svakog dana viđamo mnoga lica ljudi, koji nas i ne primećuju… Ponekad ni mi njih ne gledamo dok nas ne vide sami i sažale se.
Ponekad nas zadesi velika sreća, pa se među tim ljudima nađe anđeo i uzme nas. I onda se sve mijenja…I onda… upoznamo šta znači kuća!
Da li si svjesan koliko nam to znači?! Ne moramo više ničeg da se plašimo, nema više gladi, hladnoće, bola i opasnosti. Da samo možete da shvatite koliko nas to usrećuje! Više nas ne brine da li pada kiša, snijeg… da li će kola proći pokraj nas polako ili namjerno brzo i nauditi nam, povrijediti nas! A najvažnije…nismo više sami, jer nijedna životinja ne voli samoću. Šta bismo mogli više od toga da poželimo?
Znam da si tužan zbog našeg rastanka ali ja sada moram poći. Hoću da te zamolim da ne kriviš sebe za bilo šta. Čuo sam te kako si kroz plač rekao da si možda mogao za mene učiniti više.
Ne govori tako, za mene si učinio mnogo!
Naš život počinje kada upoznamo ljubav, tu istu ljubav si mi pružio ti – moj dvonogi anđele bez krila!
Ja sam srećan. Ponijeću sa sobom uspomenu na ime koje si mi dao, na toplinu tvog doma koji je postao i moj dom. Ponijeću sa sobom i zvuk tvog glasa kojim si mi govorio, mada nisam uvijek razumio šta mi pričaš.
U svom srcu ponijeću sa sobom svaku tvoju nježnost i dodir. Sve što si za mene učinio mnogo mi znači i hvala ti neizmjerno. Ne umiijem to da ti kažem ali sigurno si u mojim očima vidio svu moju zahvalnost.
Hoću da te zamolim…. Umij lice i počni da se smješkaš, prisećaj se našeg lijepog zajedničkog života, svih nestašluka kojima sam te nasmijavao. Prisjećaj se, kao ja, svih onih trenutaka koje smo dijelili.
Pozdravljam te sada, ali ne kažem „zbogom“.
Postoji poseban raj, nagrada za ljude kao što si ti.
Tu ćemo se ponovo sresti.
Čekaću te vjerno!”
Posvećeno našem najboljem vjernom prijatelju, Laki!
