Često se dešava da je Vaš mališan “nestalan”. U jednom trenutku on je kralj svijeta – trčkara okolo vedar i zadovoljan, dok je u drugom trenutku ljut ko paprika – frustriran, plače, udara i baca igračke na drugi kraj sobe. Mnogi roditelji, u takvim trenucima, ne znaju kako bi reagovali, no upravo su ovakvi emocionalni ispadi idealne prilike za poučavanje i razvoj djetetove emocionalne inteligencije.
Emocionalnu inteligenciju definišemo kao sposobnost prepoznavanja, identificiranja i razumijevanja svojih i tuđih osjećaja.
Postoje tvrdnje da kojeficijent inteligencije (IQ) zapravo nema veze sa skalom uspjeha koji se u životu postiže, već je za to “zadužena” emocionalna inteligencija (EQ).
Imati visok stupanj inteligencije je divno, ali imati visoku emocionalnu inteligenciju je još i bolje. Razvijanjem emocionalne inteligencije dijete postaje sretno, produktivno, odgovorno biće. Posljedica je ponašanje koje mu omogućava da se dobro osjeća i razvija u porodici, školi i raznim drugim sredinama.
Zašto je emocionalna inteligencija toliko važna u vaspitanju?
Učenje djeteta da se uhvati u koštac i nosi s određenim emocijama, na zdrav i prihvatljiv način, daje mu priliku za veću kvalitetu života u budućnosti.
Sigurno porodično okruženje je prvo i najbolje mjesto za učenje ovakvih životnih lekcija.
Kada pomognete svome djetetu da razumije i nosi se s preplavljujućim emocijama – kao što je ljutnja, tuga, frustracija, zbunjenost – tada razvijate njegovu emocionalnu inteligenciju.
Govor i jezik su ključni za razvoj emocionalne inteligencije
Jedan od najjačih načina kako mozak preuzima kontrolu, je kada osjećanja pretapa u riječi. Govor i jezik predstavljaju fleksibilno i snažno sredstvo manipulisanja emocijama, jer uključuju i složenije emocije, kao što su: ljubomora, zavist, razočarenje, dosadu i dr. U cilju dobrog usmjeravanja i pravilnog razvijanja djece, najbolji način je da se u govoru koristi mnogo riječi koje otkrivaju stanja osjećanja i raspoloženja, kao: ljut, bijesan, tužan, uzbuđen, osujećen, brižan itd. Što prije djeca usvoje ovakav riječnik to će ranije bolje usmeravati i kontrolisati svoju emocionalnu inteligenciju.
Pet je osnovnih područja odnosno dimenzija na koja se odnosi emocionalna inteligencija:
- Svijest o samome sebi i vlastitim emocijama / samoizražavanje: koje emocije imamo, zbog čega se osjećamo tako kako se osjećamo, koje su naše jake strane, a koje naša ograničenja
- Nošenje s emocijama i upravljanje njima/ samokontrola: posebno upravljanje neugodnim, uznemirujućim emocijama ili impulsima
- Motivacija/samomotivacija: kretanje ka višim ciljevima uz poduzimanje malih
- Empatija (suosjećanje): se odnosi na ”čitanje” i razumijevanje osjećaja drugih ljudi i to iz tona glasa ili izraza lica, a ne samo izgovorenih riječi.
- Socijalne vještine: pozitivno i prilagođeno ponašanje u odnosima s drugima.
Dopustite djetetu da izrazi svoje emocije!
Mala djeca ne razlikuju sebe od svojih emocija. Prihvatanjem djetetovih emocija – prihvatate njega. Suprotno tome, poricanjem ili umanjivanjem onoga kako se dijete osjeća – šaljete mu poruku da ono nije u redu te da su neke emocije sramotne i neprihvatljive.
Neodobravanje, primjerice, djetetovog straha ili ljutnje neće spriječiti da se ono svejedno tako osjeća – samo će ga potaknuti da svoje emocije ubuduće suspreže i potiskuje.
Ne zaboravite, emocije nisu niti pozitivne niti negativne, dobre ili loše. One mogu biti ugodne ili neugodne, ali su prisutne u životu svakog čovjeka od njegovog rođenja. Svi ih doživljavamo u cijelom njihovom rasponu – i kvalitetom i intenzitetom. Razlikujemo se samo po tome koliko se uspješno s njima nosimo i koliko uspješno njima upravljamo, stoga, imajte na umu da se emocionalna intelgencija razvija od samog početka života mališana.
U nastavku predlažemo oblike rada na emocionalnoj ineligenciji mališana uzrasta 2-3 godine – zadaci preuzeti iz “Uspješno razmišljanje i imaginacija”, kojeficijent emocionalne inteligencije, Klett, Beograd, 2017.
Izražavanje osjećanja / sličice:
Empatija / sličice:
Samokontrola / sličice:
